ČETVRTA POSTAJA: Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Kolika je bila bol tih dvaju srdaca, koja su se toliko ljubila, kod toga susreta. Koliku je bol osjećala njegova Majka dok ga je gledala, a nije mu mogla pomoći. Koliku bol osjećaju i oni koji Ga susreću u tolikim patnicima, napuštenim i odbačenim, a ne mogu svima pomoći. Još veću bol osjećaju dok promatraju tolike ljude koji su se uvukli u svoj egoizam i ne čuju glas vapijućeg u pustinji za pomoć onima u kojima se Krist ponovo nalazi na svom križnom putu. A najtragičnije i najžalosnije je da i među nama kršćanima ima ogroman broj onih koji su potpuno gluhi za taj vapaj. Koliku bol mora osjećati majka Crkva kad i u njenim redovima ima tako malo onih koji čuju taj glas i pritječu mu u pomoć, pomoć na njegovom križnom putu. Ima toliko prepirki i nadmudrivanja, toliko bučnih manifestacija i jalovih nazovi pobožnosti, a tako malo onih koji Isusa susreću u patnicima na njegovom križnom putu. Ne nosi On križ za sebe, nego za sve nas koji mirno stojimo i nijemo buljimo u Njega a da ni prstom ne maknemo kako bismo mu na tom križnom putu pomogli. Možda obavljamo i pobožnost križnog puta uz pjevanje, a ipak ništa ne činimo za Njega, da mu olakšamo patnje. Na koncu sve ispadne kao što govori Ilija prorok: „ Ovdje me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene“.

Gospodine, probudi nas već jednom iz te mlakosti i bezbrižnosti za našega bližnjega koji pokraj nas prolazi putem Kalvarije i primiče se samoj Golgoti, da ga već jednom susretnemo u ljubavi kao što Ga je susrela i njegova sveta Majka, puna ljubavi, bola i suosjećanja s njegovim patnjama.

Ako još nismo počeli djelima, učinimo to odmah, jer protekli se dan više ne vraća, izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi. Ma koliko bilo neznatno i maleno to što možemo učiniti, učinimo. Ako ne počnemo odmah, nikada nećemo ništa ni učiniti.  

Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu svetome ...

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

 

Koji čovjek ne bi plako’

Majku Božju videć’ tako 

U tjeskobi tolikoj?