OSMA POSTAJA: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Isusova ljubav prema ljudima bila je uvijek beskonačna, čak i u najtežim časovima njegova križnoga puta. Nije bilo nikoga da Ga tješi, da mu pomogne. On tješi druge i govori im: „ Ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe i djecu svoju“! Kolikima bi trebalo i danas uputiti iste riječi: Ne oplakujte mene nego sebe, jer ste gluhi i nijemi za prvu i najveću zapovijed Božju, zapovijed ljubavi, jer po njoj ćete biti suđeni, a vi ste je pogazili. Oplakujte djecu svoju, koju ne učite ljubavi. Hoćete da vaša djeca nauče sve moguće životne vještine i umijeća, a niste ih naučili prvu i najveću zapovijed, zapovijed ljubavi. Znajte da ta ista djeca, koju niste naučili ljubiti Boga u svome bližnjemu, ni vas neće ljubiti. Oni ne znaju i ne poznaju ljubav kao najvišu vrijednost plemenite i vječne sreće. Oplakujte sebe i djecu svoju jer niste naučili sebe i njih živjeti za drugoga. Djeca sve dublje i dublje tonu u egoizam, u svoje nezasitne i hirovite želje koje im ispunjavate. Nemajući pred sobom ideale ljubavi, žrtve i samoodricanja, život im postaje dosadan, sumoran i besmislen. Ne preostaje im drugo nego da se predaju svim mogućim porocima i grijehu. Može li čovjek, naročito mlad čovjek pred kojim je život, živjeti bez ideala, ideala ljubavi? On pred sobom vidi samo besmisao, besciljnost i apsurd života. Vidi svoj život kao čašu užitka koju treba do dna iskapiti, a onda je odbaciti kao suvišnu i beskorisnu. Često slušamo tužne uzdahe roditelja nad svojom djecom: „ Sve smo im dali, a oni su takvi“! Jest, sve ste im dali, ali im niste pomogli da otkriju pravi smisao života, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Svjesni smo žalosne činjenice kako život previše razmažene djece prolazi bez cilja i bez smisla. Svi se izgovaraju na prezaposlenost i zauzetost samima sobom do te mjere da za drugoga nemaju nimalo vremena. Djeca i mladi zauzeti su ponekad nepotrebnim aktivnostima koja im oduzmu sve slobodno vrijeme, tako da za nesebična djela ljubavi i služenja drugima, oni više nemaju ni volje ni vremena. Velika je opasnost da na taj način djeca sve više tonu u svoj egoizam i u svoju sebičnost. Ako djeca ne vide i ne upoznaju i drugu stranu života, muke našega bližnjega koji je u nevolji, koji je potrebit naše pomoći i ljubavi, neće upoznati pravi život i odrasti će u iluzijama koje će ih kasnije u životu razočarati. Djecu i mlade treba odgajati za istinske vrijednosti, jer su upravo oni otvoreni za ljubav do neslućenih razmjera. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu svetome ...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

 

Vrelo milja, slatka Mati,

Bol mi gorku osjećati,

Daj, da s tobom procvilim.