JEDANAESTA POSTAJA: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Dokle mogu ići ljudska oholost i sebičnost? Da bi opravdao sebe i svoju oholost, čovjek je spreman pribiti na križ i samu Božju ljubav. U svakom čovjeku krije se ta neizmjerna mogućnost pokvarenosti, koja traži samo svoje. Ali i danas su tolik ubijani i mučeni radi sebičnosti i egoizma. Na Golgoti susrećemo Krista koga krvnici pribijaju na križ, dok Ga mahnita svjetina ravnodušno promatra u najvećim mukama. Promotrimo reprizu istog događaja u današnjem svijetu. Krist i danas trpi u onima koji su prikovani uz samrtnički krevet. Svijet oko njih juri vrtoglavom brzinom za ovozemaljskom srećom i nastoji izvući što više od ovoga života, ne misleći na smrt koja će im ubrzo sve ugrabiti. Što će ponijeti sa sobom? Nitko i ne pomišlja na to da nedaleko od njega toliki potpuno nemoćni trpe, a još manj ima onih koji bi te iste razumjeli i posjetili. Uz njih ostaju samo službeni čuvari koji, dakako za novac, obavljaju svoj posao, ali ne uvijek s ljubavlju. Istini za volju, i među njima ima ljudi koji zaista rade s puno ljubavi. Neka ih Gospodin blagoslovi! No, što je to prema Golgoti koja se prostire čitavom ovom našom planetom? Koliki su pribijeni na križ, a nigdje nikoga da im se približi!

Puno je Kristovih sljedbenika koji bi Isusa slijedili na trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, a tako je malo njih koji bi mu se približili na Kalvarijskom križnom putu. Još je manje onih koji bi bili uz Njega na samoj Golgoti! Naše kršćanstvo zadržalo se uglavnom na Cvjetnici i želi da mu se kliče „ Hosana“! Pa ipak, Kristova pobjeda i Otkupljenje nisu se zbili na Cvjetnicu, već na Veliki petak, na Golgoti. Ljudska narav, ranjena grijehom, ne podnosi lako križ. Ona od njega bježi. Stoga, približiti se Kristu znači uložiti veliki napor, zagrliti Krista znači često puta zagrliti križ. Tek tada smo pravi Isusovi učenici preko kojih On nastavlja svoje djelo u svijetu.

Molimo Gospodina da nam dade milosti da barem započnemo ozbiljno razmišljati o tolikoj našoj braći, o ljudima u svijetu, koje život u kojemu su se našli jednostavno pribija na križ. Razmišljajmo o tome što bismo mogli učiniti i kako bismo im mogli pomoći da ne ostanemo tek pasivni promatrači. Jer u svim patnicima trpi Krist, u njima se nastavlja Kristova muka. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu svetome ...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

 

Neka dođu i na mene,

Patnje za me podnesene,

Sina tvoga ranjenog.