ČETRNAESTA POSTAJA: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Žrtva je dovršena. Ljudska zloba, oholost, sebičnost i mržnja prividno slave svoju pobjedu. Ali ljubav se ne može pobijediti. Ljubav je jača i od same smrti. Za kratko vrijeme ona će pobjedonosno zasjati i biti proslavljena kroz svu vječnost. Što su sve muke i patnje ovoga svijeta prema vječnoj slavi koja se ima očitovati u vječnoj ljubavi! I nama će smrt sve ugrabiti, ali ono što smo učinili iz ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, to nam ni smrt ne može ugrabiti.

Samo ta djela ljubavi pratiti će nas preko groba, samo to ćemo ponijeti sa sobom. Život čovjekov na ovoj zemlji brzo prolazi. Pa da traje i stotinu godina, što je to prema vječnost? I sam Gospodin nas upozorava: „ Radite dok je dana, jer uskoro će noć“! Veličinu i snagu ljubavi ne mogu shvatiti sebičnjaci i egoisti. Oni su već za života ukopani u grob svoga sebeljublja. Oni ne poznaju moć ljubavi. O, kada bismo mogli tolikima, pa i samim kršćanima, doviknuti: Zašto živite? Što je smisao vašega života? Ljubav će vas osloboditi! Najžalosnija i najpotresnija je činjenica da se mnogi mladi ljudi nalaze u panđama sebičnosti i propadaju svladani svim mogućim porocima. Živi, ali zapravo mrtvi su.

Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu svetome ...

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

 

Kada dođu smrtni časi,

Kriste Bože, nek me spasi,

Majke Tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,

Dušu onda uzmi Ti mi,

U nebeski blažen dvor.